Tiberius Gracchus

Tiberije Sempronije Grak

(168-133. pne)

Tiberije i njegov brat Gaj Grak trebalo je da budu dva čoveka koji će postati poznati, ako ne i ozloglašeni, po svojoj borbi za niže klase Rima. Oni sami potiču iz rimske elite. Otac im je bio konzul i vojni zapovjednik, a majka iz ugledne patricijske porodice Scipiona. – Nakon smrti muža, čak je odbila i ponudu za brak od strane egipatskog kralja.

Tiberije Sempronije Grak isprva se istakao u vojsci (kao oficir u Trećem punskom ratu kaže se da je imao bio prvi čovjek koji je prešao zid u Kartagi), nakon čega je izabran za kvestora. Kada se u Numantiji čitava vojska našla u strašnoj nevolji, Tiberijeva vještina pregovaranja je uspjela spasiti živote 20 000 rimskih vojnika i još hiljada među pomoćnim jedinicama i sljedbenicima logora.

Međutim, senatu se nije svidjelo ono što su nazivali nečasnim sporazumom koji je spašavao živote, ali je priznao poraz. Ako je intervencija njegovog zeta Scipiona Emilijana spasila barem glavni štab (uključujući Tiberija) da ne trpi bilo kakvu uvredu od strane senata, tada je komandant snaga Hostilije Mancin bio uhapšen, stavljen u gvožđe i predat neprijatelju.

Kada je Grak pobedio na izborima za tribunata 133. pne., verovatno nije imaonamjeru pokretanja revolucije. Njegov cilj je uglavnom bio ekonomski. Mnogo prije njegovog uspona do slave, plebejci koji su željeli položaj i društveno priznanje uspostavili su zajednički cilj s urbanom sirotinjom i seoskim stanovnicima bez zemlje.

Da li je nevolja talijanskih poljoprivrednika bez zemlje bila dovoljno teška, sada je bila daljnja ugroženi porastom ropskog rada, kojim su bogati zemljoposjednici sada nastojali održati svoja ogromna imanja. Zaista bi se moglo sugerirati da su upravo ta imanja stečena protiv vladavine prava. Zakon prema kojem je seljaštvo trebalo dijeliti zemlju.

Kako bi se plemići prirodno suprotstavili svim projektima reformi koji bi dotakli njihovo vlastito bogatstvo ili moć, Tiberijeve ideje zemljišne reforme trebale bi ga pridobiti malo prijatelji u senatu.

Tiberije je pred concilium plebis iznio prijedlog zakona o stvaranju parcela uglavnom od velike površine javnog zemljišta koje je republika stekla nakon Drugog punskog rata.

Oni koji trenutno žive na zemljištu bili bi ograničeni na ono što je neko vrijeme predstavljalo zakonsko ograničenje vlasništva (500 jutara plus 250 jutara za svakog od najviše dva sina; tj. 1000 jutara), i bili bi nadoknađeni tako što bi dobili nasljedni zakup bez rente.

Ovo je bio značajan politički paket u vrijeme općih nemira i ekspanzije u inostranstvu. Takođe je vraćen na listu onih koji ispunjavaju uslove za vojskuslužba (za koju je tradicija kvalifikacije bila posjedovanje zemlje) dio društva koji je ispao iz računa. Na kraju krajeva, Rimu su bili potrebni vojnici. Vodeći pravnici tog vremena potvrdili su da su njegove namjere zaista bile zakonite.

Ali koliko god razumni bili neki od njegovih argumenata, Gracchus je sa svojim prezirom prema senatu, svojim flagrantnim populizmom i političkim ivicama najavio promjenu u priroda rimske politike. Ulozi su postajali sve veći, stvari su postajale sve brutalnije. Činilo se da je blagostanje Rima sve više i više sekundarni faktor u velikom nadmetanju ega i bezgraničnih ambicija.

Takođe se smatra da su strasti koje su se razbuktale tokom Tiberijevog i Gajevog kratkog vremena na vlasti u velikoj mjeri dovele do narednog perioda društvenih sukoba i građanskog rata. Gracchusov zakon nije iznenađujuće podržala narodna skupština. Ali drugi narodni tribun, Oktavije, iskoristio je svoje ovlasti da nadvlada zakon.

Grakh je sada odgovorio primjenom vlastitog veta kao Tribun na svaku vrstu akcije vlade, u stvari dovodeći vladavinu Rima do zastoj. Rimska vlada je trebala da se pozabavi njegovim nacrtom, pre nego što se pozabavi bilo kojim drugim pitanjem. Takva mu je bila namjera. Na sljedećoj skupštini ponovo je predstavio svoj prijedlog zakona. Još jednom nije bilo sumnje u njen uspeh na skupštini, ali je Oktavije ponovo stavio veto.

Na sledećemskupština Gracchus je predložio da Oktavije bude svrgnut sa dužnosti. To nije bilo unutar rimskog ustava, ali je skupština ipak glasala za to. Tiberijev agrarni zakon je potom ponovo izglasan i postao zakon.

Tri povjerenika su imenovana da upravljaju planom; Sam Tiberije, njegov mlađi brat Gaj Sempronije Grak i Apije Klaudije Pulher, 'vođa' senata – i Tiberijev tast.

Komisija je odmah počela sa radom i oko 75.000 malih poseda možda ima stvorena i predata poljoprivrednicima.

Kako je komisiji ponestajalo novca, Tiberije je jednostavno predložio narodnim skupštinama da jednostavno iskoriste raspoloživa sredstva iz kraljevstva Pergama, koje je Rim nedavno stekao. Senat nije bio raspoložen za ponovno nadmudrivanje, posebno ne po pitanju finansija. Nevoljno je usvojio prijedlog. Ali Tiberije nije sklapao prijatelje. Posebno jer je svrgavanje Oktavija bila revolucija, ako ne i državni udar. Pod datim uslovima, Grak je mogao sam da uvede bilo koji zakon, uz podršku naroda. Bio je to jasan izazov autoritetu senata.

Takođe su se pojavila neprijateljska osjećanja prema Gracchusu, kada su bogati, utjecajni ljudi otkrili da im novi zakon može oduzeti zemlju koju su smatrali svojom. U takvim neprijateljskim uvjetima bilo je sasvim moguće da je Gracchus u opasnostikrivično gonjenje na sudovima kao i ubistvo. Znao je to i stoga je shvatio da mora biti ponovo izabran da bi uživao imunitet na javnoj funkciji. Ali rimski zakoni su bili jasni da niko ne smije obavljati dužnost bez prekida. Njegova kandidatura je u stvari bila nezakonita.

Senat nije uspio u pokušaju da mu zabrani ponovno kandidiranje, ali je grupa razbješnjelih senatora, predvođena njegovim neprijateljskim rođakom Scipionom Nasicom, jurišala na Tiberijev izborni skup, razbio ga i, avaj, udario ga batinom do smrti.

Nasica je morala pobjeći iz zemlje i umrla je u Pergamu. S druge strane, neki od Grakhovih pristalica bili su kažnjeni metodama koje su također bile pozitivno nezakonite. Scipion Aemilianus po povratku iz Španije sada je bio pozvan da spasi državu. Vjerovatno je bio u simpatiji sa stvarnim ciljevima Tiberija Gracchusa, ali je mrzio njegove metode. Ali za reformu Rima bio bi potreban čovjek s manje skrupula i možda manje časti. Jednog jutra Scipion je pronađen mrtav u svom krevetu, za koji se vjeruje da su ga ubile Grakhove pristalice (129. pne).