Sadržaj
Gaj Cezar August Germanik
(12. AD – 41. ne)
Gaj Julije Cezar Germanik bio je treći sin Germanika (nećaka Tiberija) i Agripine starije i rođen je u Antijumu 12. godine nove ere.
Za vreme njegovog boravka sa roditeljima na nemačkoj granici, kada je imao između dve i četiri godine, njegove minijaturne verzije vojničkih sandala (kalige) su navele vojnike da ga zovu Kaligula, 'mala sandala'. Bio je to nadimak koji mu je ostao do kraja života.
Kada je bio u kasnim tinejdžerskim godinama njegova majka i starija braća su uhapšeni i strašno umrli zbog zavjere pretorijanskog prefekta Sejana. Nema sumnje da je užasna smrt njegovih najbližih rođaka morala duboko uticati na mladog Kaligulu.
Pokušavajući da se oslobodi Gaja, Sejan je, verujući da bi mogao biti potencijalni naslednik, otišao predaleko i je nažalost uhapšen i pogubljen po naredbi cara Tiberija 31. nove ere.
Iste godine Kaligula je proglašen za sveštenika. Od 32. godine naše ere živio je na ostrvu Capreae (Capri) u raskošnoj carevoj rezidenciji i bio je postavljen za zajedničkog naslednika sa Tiberijem Gemelom, sinom Druza mlađeg. Iako je u to vrijeme Tiberije bio u dubokoj starosti i, s Gemelom koji je još bio dijete, bilo je očigledno da će Kaligula biti taj koji će zaista naslijediti vlast za sebe.
Do 33. godine nove ere postao je kvestor, iako je datonema dalje administrativne obuke.
Kaligula je bio veoma visok, vretenastih nogu i tankog vrata. Oči i slepoočnice su mu bile upale, a čelo široko i zažareno. Kosa mu je bila rijetka i na vrhu ćelav, iako je imao dlakavo tijelo (za vrijeme njegove vladavine bilo je zločin za koji se kažnjavao smrću gledati ga s visine dok je prolazio, ili spominjati kozu u njegovom prisustvu).
Postojale su glasine oko Tiberijeve smrti. Vrlo je vjerovatno da je 77-godišnji car jednostavno umro od starosti.
Ali jedan izvještaj govori o tome kako se mislilo da je Tiberije umro. Kaligula je izvukao carski pečatni prsten sa svog prsta i gomila ga je pozdravila kao cara. Tada je, međutim, do budućeg cara stigla vijest da se Tiberije oporavio i da traži da mu se donese hrana.
Kaligula, prestravljen od bilo kakve osvete cara vraćenog iz mrtvih, ukočio se na mjestu. Ali Naevius Cordus Sertorius Macro, komandant pretorijanaca, uleti unutra i uguši Tiberija jastukom, ugušivši ga.
U svakom slučaju, uz podršku Makroa, Kaligula je odmah proglašen princepsom ('prvi građanin' ) od strane senata (37. AD). Tek što se vratio u Rim, senat mu je dodijelio sva ovlaštenja carske službe, i – proglasivši Tiberijevu volju nevažećom – dijete Gemellus nije dobilo pravo na zajedničku vladavinu.
Ali bilo je pre svega vojskakoji je, veoma lojalan kući Germanika, nastojao da Kaligulu vidi kao jedinog vladara.
Kaligula je tiho odustao od prvobitnog zahteva za oboženje duboko nepopularnog Tiberija. Svuda je bilo mnogo radosti zbog ulaganja novog cara nakon mračnih kasnijih godina njegovog prethodnika.
Vidi_takođe: Istorija budizmaKaligula je ukinuo Tiberijeve užasne suđenja za izdaju, isplatio velikodušna zavještanja narodu Rima i posebno lijep bonus za pretorijanska garda.
Postoji zabavna anegdota oko Kaligulinog dolaska na prijestolje. Jer dao je izgraditi pontonski most koji vodi preko mora od Baiaea do Puzzuolija; deo vode dug dve i po milje. Most je čak bio prekriven zemljom.
Sa mostom na mjestu, Kaligula je tada, u odjeći tračkog gladijatora, uzjahao konja preko njega. Jednom na jednom kraju, sišao je sa konja i vratio se na kolima koja su vukla dva konja. Kažu da su ovi prelazi trajali dva dana.
Historičar Svetonije objašnjava da je ovo bizarno ponašanje bilo svedeno na predviđanje astrologa zvanog Trasil caru Tiberiju, da 'Kaligula više nije imao šanse da postane car nego prelaska zaljeva Baiae na konju'.
Tada, samo šest mjeseci kasnije (oktobar 37. godine), Kaligula se teško razbolio. Njegova popularnost je bila tolika da je njegova bolest izazvala veliku zabrinutost tokom čitave godinecarstvo.
Ali, kada se Kaligula oporavio, on više nije bio isti čovjek. Rim se ubrzo našao u noćnoj mori. Prema istoričaru Svetonije, Kaligula je od detinjstva bolovao od epilepsije, poznate u rimsko doba kao 'parlamentarna bolest', jer se smatralo posebno lošim znakom ako je neko imao napad u toku javnih poslova – Kaligulin veoma daleki rođak, Julije Cezar, također je trpio povremene napade.
Ovaj, ili neki drugi uzrok, silovito je utjecao na njegovo mentalno stanje, i on je postao potpuno iracionalan, sa zabludama ne samo veličine nego i božanstva. Sada je patio od hronične nesposobnosti da spava, spavajući samo nekoliko sati noću, a zatim je patio od užasnih noćnih mora. Često bi lutao kroz palatu čekajući dan.
Kaligula je imao četiri žene, tri od njih tokom svoje vladavine kao cara i pričalo se da je počinio incest sa svakom od svoje tri sestre redom.
U 38. AD Kaligula je bez suđenja ubio svog glavnog pristalica, pretorijanskog prefekta Makroa. Istu sudbinu doživio je i mladi Tiberius Gemellus.
Marcus Junius Silanus, otac prve Kaliguline žene, bio je primoran da izvrši samoubistvo. Kaligula je postajao sve neuravnoteženiji. Videti kako car naređuje da se sebi sagradi oltar zabrinjavalo je Rimljane.
Ali da predloži da statue sebetrebalo podizati u sinagogama bilo je više nego samo zabrinjavajuće. Kaligulini ekscesi nisu imali granice i on je uveo visoke poreze kako bi platio svoje lične troškove. Takođe je uveo novi porez na prostitutke i navodno je otvorio bordel u krilu carske palate.
Sve ove pojave su prirodno uznemirile senat. Do sada nije bilo sumnje da je car civiliziranog svijeta u stvari bio opasan ludak.
Potvrdivši njihove najgore strahove, Kaligula je 39. godine naše ere najavio oživljavanje suđenja za izdaju, krvoločnih suđenja koja su dala zrak užasa u posljednjim godinama Tiberijeve vladavine.
Kaligula je također držao svog omiljenog trkaćeg konja, Incitatusa, u palati u stabilnoj kutiji od izrezbarene slonovače, obučenog u ljubičaste ćebad i ogrlice od dragog kamenja. Gosti večere bili su pozvani u palatu u ime konja. I konj je takođe bio pozvan da večera sa carem. Kaligula je čak razmišljao da postavi konja za konzula.
Glasine o nelojalnosti počele su stizati do sve poremećenijeg cara. U svjetlu ovoga nedavno je penzionisanom guverneru Panonije naređeno da izvrši samoubistvo.
Tada je Kaligula razmatrao planove da oživi ekspanzionističke kampanje svog oca Germanika preko Rajne. Ali prije nego što je napustio Rim saznao je da je komandant vojske Gornje Njemačke, Cneus Cornelius Lentulus Gaetulicus, biou zavjeru da ga ubije.
Uprkos tome, Kaligula je u septembru 39. godine n.e. krenuo u Njemačku, u pratnji jakog odreda pretorijanske garde i njegovih sestara Julije Agripine, Julije Liville i Marka Emilija Lepida (udovca Kaligulina mrtva sestra Julia Drusilla).
Ubrzo nakon što je stigao u Njemačku, ubijeni su ne samo Gaetulikus nego i Lepid. Julija Agripina i Julija Livilla su prognane, a njihovu imovinu car je oduzeo.
Sljedeću zimu Kaligula je proveo uz Rajnu i u Galiji. Niti njegova planirana njemačka kampanja niti predložena vojna ekspedicija na Britaniju se nikada nije dogodila. Iako postoje izvještaji da je njegovim vojnicima naređeno da skupljaju granate na obali kao trofeje za Kaligulino 'osvajanje mora'.
U međuvremenu, prestravljen senat mu je odao sve vrste počasti za njegove izmišljene pobjede.
Zato ne čudi da su uskoro pokrenute još najmanje tri zavjere protiv Kaligulinog života. Jesu li neki osujećeni, onda je jedan uspio.
Kaligulina sumnja da njegovi zajednički pretorijanski prefekti, Marcus Arrecinus Clemens i njegov nepoznati kolega, planiraju njegovo ubistvo, navela ih je da se, kako bi izbjegli njihovo pogubljenje, pridruže dijelu senatori u zavjeri.
Zavjerenici su pronašli voljnog ubojicu u pretorijanskom službeniku Cassius Chaerea, kojem se Kaligula otvoreno rugaona sudu zbog njegove ženstvenosti.
24. januara n.e. 41. Cassius Chaerea, zajedno sa dvojicom vojnih kolega napao je cara u hodniku njegove palate.
Vidi_takođe: OlybriusNeki od njegovih njemačkih ličnih stražara požurili su u njegova pomoć, ali je došla prekasno. Nekoliko pretorijanaca je zatim projurilo palatom tražeći da ubiju sve preživjele rođake. Kaligulina četvrta žena Cezonija izbodena je nožem, a lobanja njene kćerke razbijena o zid.
Scena je bila zaista jeziva, ali je Rim oslobodila lude vladavine tiranina.
Kaligula je bio car manje od četiri godine.
PROČITAJTE VIŠE:
Rani rimski carevi
Julije Cezar
rimski carevi
