Ljubav je bila nevažna za uspjeh braka u rimskim očima.
Brak je postojao da bi se rodila djeca. Voljen je bila dobrodošla stvar, ali nipošto neophodna. I na mnogo načina se to smatralo pomalo smiješnim. To je jednom umanjilo sposobnost racionalnog mišljenja. I zato se na zaljubljenosti nije moglo zavidjeti.
U svakom slučaju, kao što se smatralo da je društveno neprihvatljivo pričati o seksu, tako se smatralo nepristojnim upuštati se u bilo kakvo javno iskazivanje ljubavne naklonosti. I tako se bračni parovi ne bi ljubili javno – čak ni običan poljubac u obraz.
Ima primjera rimskih stavova prema ljubavi. Pompejeva odanost njegovoj mladoj ženi Juliji (Cezarovoj kćeri) smatrana je samo ženstvenom slabošću. Naklonost starog Katona prema robinji koju je na kraju oženio doživljavana je kao patetična požuda razvratnog starog dodera.
Pročitajte više : Pompej
Krevet u atrijumu Rimske kuće bile su simboličan podsjetnik na sam razlog braka, na djecu. I tako, vjeruje se, rimski brakovi su uglavnom bili ugovorni poslovi, lišeni ljubavi. Stoga bi seksualni odnosi između muža i žene najvjerovatnije bili svedeni na minimum i to isključivo u svrhu stvaranja potomstva.
Društvene tradicije su nalagale da su trudne žene u potpunosti uzdržavale od seksa. I nakon rođenja bi to nastavili da rade tokom perioda od možda dve do tri godine, kaonastavili su dojiti dijete. I tako je bračna ljubav u Rimu bila samo još jedan oblik fides – lojalnosti.
Ženina je dužnost bila da traži potomstvo sa svojim mužem, kao što je bila njena dužnost da ne da ga izda političkim protivnicima ili da ga osramoti nedoličnim ponašanjem u javnosti. Ona nije bila partner u ljubavi, već u životu.
Vidi_takođe: Izumi Nikole Tesle: stvarni i izmišljeni izumi koji su promijenili svijetNjena uloga, ako on umre, bila je jasno definisana. Jaukala bi i plakala i grebala se po obrazima u javnom pokazivanju izbezumljenosti. Njegovo domaćinstvo bi plakalo, a i ona.
Vjerenja rimske žene pokazala se možda najjasnije ako nije uspjela roditi djecu, zbog neplodnosti. Ako je moguće, odstupila bi i tražila razvod, vraćajući se u domaćinstvo svog oca, kako bi se njen muž ponovo oženio i dobio nasljednika. Ako to nije bilo moguće, smatralo se prikladnim za nju da mu dopusti da ima konkubine i da ne pokazuje ljubomoru prema njima.
Sve u svemu, rimska žena izgleda kao stvorenje izgladnjelo ljubavlju koje gladuje za bilo kojim znak naklonosti njenog muža, koji se zauzvrat trudi da to ne učini.
Vidi_takođe: Bitka kod Termopila: 300 Spartanaca protiv svijetaReputacija onih slavnih muškaraca koji su zaista pokazali svoju ljubav, ljudi poput Pompeja ili Marka Antonija, pokazuje koliko je zaobilazna na njihovo ponašanje bilo. Jer zaljubiti se, biti opčinjen od strane žene, značilo je biti u njenoj moći. A imidž muža kokoši je bio stvar svakog Rimljananastojao bi izbjeći po svaku cijenu.
